Spirometar – definicija

Spirometar je uređaj koji služi za mjerenje količine odnosno volumena izdahnutog i udahnutog zraka u plućima. Ovaj uređaj mjeri kretanje zraka i ventilaciju iz i u pluća. Postoje dva uzroka ventilacije, a to su opstruktivne ventilacije i restriktivne ventilacije. Postoje više vrsti spirometara koje se koriste u današnjoj medicini, poput ultrazvuka, pretvarača tlaka i vodomjera. Spirometar je jedan od glavnih dijelova opreme koja se koristi za provedbu osnovnih testova funkcije pluća. Osim toga, ovaj se uređaj koristi za pronalaženje uzroka nedostatka zraka, procjenu napretka u liječenju neke bolesti, procjenu učinka kontaminanata na funkciju pluća kao i za procjenu učinka lijekova. Sa spirometrom se mogu dijagnosticirati određene vrste plućnih bolesti poput bronhitisa, emfizema ili COVID-19, može se prije operacije provjeriti kakva je funkcija pluća, pronaći uzrok teškog disanja, provjerit djelovanje lijeka i napredak u tretmanu liječenja, te izmjeriti utječe li izloženost pacijenta prema kemikalijama na poslu na normalni rad njihovih pluća ili ne.

Spirometar – povijest

U razdoblju od 129. do 200. godine možemo vidjeti najranije pokušaje mjerenja volumena pluća. Rimski liječnik i filozof, Klaudije Galen, je prvi sproveo pokus na čovjeku kako bi izmjerio ventilaciju u plućima. U svom pokusu je dijete trebalo udahnuti i izdahnuti u mjehur, te je otkrio kako se volumen nije promijenio. No, ovaj eksperiment nije bio uvjerljiv. Zatim, 1681. godine je Borelli pokušao isto izmjeriti volumen zraka koja se nalazi u jednom dahu. Cilindričnu cijev je djelomično ispunio vodom, te se na dnu cijevi nalazilo otvor za vodu, dok se na vrhu nalazio drugi otvor za udisanje. Začepio je nosnice, te je udahnuo kroz otvor i izmjerio je volumen zraka koju je istisnula voda. Kirurg John Hutchison je 1846. godine razvio vodeni spirometar s kojim se može izmjeriti vitalni kapacitet, te se moglo koristiti za predviđanje preuranjene smrtnosti. Liječnik Alton Wintrich je 1854. godine razvio puno bolji spirometar s kojim se može puno lakše i brže izmjeriti volumen zraka u plućima nego što se to moglo sa prijašnjim izumom. Sproveo je eksperiment te je otkrio kako tri različita čimbenika utječu na vitalni kapacitet, a to su visina, težina i dob.

Spirometar – vrste

Postoje različiti tipovi spirometra, a ovo su sljedeći:

Pletizmograf cijelog tijela – on daje točnije rezultate mjerenja komponenata volumena pluća nego drugi instrumenti. Kod primjene ovog instrumenta, osoba se nalazi u malom, zatvorenom prostoru gdje se vrši mjerenje

Pneumotahometar – on mjeri brzinu protoka plinova te kroz finu mrežicu on otkriva razlike u tlaku. Prednost kod ovog spirometra je što pacijent može udisati svježi zrak tokom izvođenja eksperimenta

Potpuno elektronički spirometar – on može izračunati stopu protoka zraka u kanalu bez korištenja dodataka poput mrežice ili pokretnih dijelova. Može izmjeriti razlike u tlaku te procijeniti brzinu protoka zraka uz korištenje raznih metoda poput ultrazvučnih pretvornica. Ima veću točnost i eliminira pogreške momenta i otpora povezane s pokretnim dodacima

Poticajni spirometar – je dizajniran za poticanje bolje funkcije pluća.

Mjerač vršnog protoka – on se koristi kako bi se izmjerila koliko dobro pluća izbacuju zrak

Spirometar tipa vjetrenjače – on se koristi za mjerenje forsiranog vitalnog kapaciteta i to bez upotrebe vode. Prijenosan je i znatno lakši od drugih tipova koji sadrže spremnik za vodu. Treba se držati vodoravno dok se mjeri jer on sadrži rotirajuće diskove

Tagovi: disanje, pluća, spirometar, zrak