Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj iz spektra autizma
Contents
Inteligentnu djecu koja unatoč inteligenciji zaostaju u neverbalnoj komunikaciji što se odražava i na njihovo kretanje (fizička nespretnost), veliku fokusiranost na ono što je njima važno i nedostatak empatije (suosjećanja), što umanjuje njihove socijalne vještine u interakciji s drugima je prvi opisao Hans Asperger 1944 godine. Po njemu je i nazvan ovaj poremećaj, a najkraća definicija bi bila; aspergerov sindrom je razvojni poremećaj iz spektra autizma i možda bi trebalo dodati da se teže dijagnosticira.
Aspergerov sindrom se teže dijagnosticira jer kod takve djece nema onih općih značajki autizma, zastoja u govoru, isprekidanih riječi, osamljivanja i izolacije, a testovi inteligencije mogu biti briljantni. Takva djeca se čitav život muče da nauče kako funkcionirati u društvu, jer ne prepoznaju osjećaje i ne znaju ih pokazati. Mogu se savršeno izražavati kroz naučeni govor, ali spontanost u govoru, šale i pošalice ili geste i izrazi lica to ne prate. Skoro opsesivno su vezani za ono što je njima važno.
Aspergerov sindrom osamljuje dijete jer im interakcija ne ide
Dječje igre su igre zamišljanja i igre uloga, igre mašte i razmjene maštarija s drugom djecom. Aspergerov sindrom osamljuje dijete jer im interakcija ne ide, obično dobro memoriraju gomilu činjenica na koje se oslanjaju, jer ne znaju “čitati” emocije na licima druge djece i drže se logike i činjenica jer uloge ne mogu igrati. Ne zna se pravi uzrok ovih razvojnih poremećaja, pa ga je teško i liječiti, vjerojatno ne postoje dva ista Aspergera i to otežava liječenje.
Aspergerov sindrom se kod svakog djeteta može individualno manifestirati, pa je individualni odgojni i obrazovni pristup takvom djetetu najispravniji, što dodatno otežava roditeljima takvog djeteta, odgajateljima u vrtiću, učiteljima i profesorima tijekom obrazovanja, a pogotovo psiholozima i ostalim terapeutima. Takva djeca su često osjetljiva na buku, svjetlo, izbor i raspored hrane, uhodane dnevne ritmove, a mogu biti ili ispodprosječno ili natprosječno inteligentna i imati i neobične fobije. Mnogo se govori o genetskoj predispoziciji, ali to još nije potkrijepljeno.
Djeca sa razvojnim problemima su često sama jer teško sklapaju prijateljstva pa zbog toga vrlo rano počnu čitati jer im knjige postaju i nedostajući prijatelji i utočište od svijeta koji ne razumiju, tako vrlo rano počnu obogaćivati svoj vokabular. Često aspergerov sindrom neraspoznavanje osjećaja kompenzira rječitošću koja je uvijek pedantna, logična i drži se činjenica. Na vrijeme postavljena dijagnoza daje nadu da se takvo dijete kroz interakcijske terapijske igre s drugom djecom može “socijalizirati”.
I samo donekle socijalizirani aspergerov sindrom može iskoristiti svoje ogromne potencijale dobrog memoriranja podataka, jasnog i ispravnog verbalnog izražavanja i dobivenog obrazovanja i postati uspješan i koristan član zajednice. Za takav uspjeh su onda zaslužni strpljivi i uporni roditelji i vojska stručnjaka koji su multidisciplinarnim pristupom pomogli osobi sa razvojnim problemima da može funkcionirati u svijetu, a neki od njih završe u izabranoj znanosti u kojoj mogu dati ogroman doprinos. Digitalno doba ima također pomaže na svoj način.
Tagovi:
#Aspergerov #sindrom #uzrok #simptomi #liječenje
