Deontologija je znanost o dužnostima

Dužnost kao imperativ iznutra, a ne skup napisanih pravila stvara etički okvir u kojem je dužnost temelj moralnosti. Deontologija je znanost o dužnostima u različitim aspektima ljudskog života i njegovog djelovanja. Podrazumijevaju se specifične dužnosti u posebnim životnim ili profesionalnim okolnostima, dužnosti u medicini, dužnosti u politici, dužnosti u području prava. Naziv je preuzet iz djela Deontology or science of Morales, Jeremyja Benthama 1836 godine u kojem on donosi pouke o dužnostima u raznim staležima.

Tako medicinska deontologija sadrži skup pravila i dužnosti liječnika prema pacijentima, drugim liječnicima, svojim kolegama po zvanju i prema društvu. Deontologizam je zapravo skup vrlo različitih teorija koje moralnost postupanja izvode iz dužnosti i često to služi za opravdanje različitih postupaka, jer se postupalo po dužnosti, a to ne može biti pogrešno, jer se temelji na vjerovanju da u djelovanju iz dužnosti znamo i vjerujemo razliku između istine i neistine i da se djelovanjem po dužnosti postupa ispravno.

Deontologija se u grčkom jeziku sastoji od dvije riječi

Jasno je da je porijeklo ovog pojma grčko, no, deontologija se u grčkom jeziku sastoji od dvije riječi, deon ili deontos i logia koja može označavati znanost ili raspravu. I doista o deontologiji još od 1836 naovamo još uvijek raspravlja među filozofima i etičarima. Jeremy Bentham je takav život po dužnosti definirao kao nešto što niti je propisano niti kontrolirano nekim ljudskim zakonima, ali se mora provoditi po nekom kriteriju, jer je to norma sama po sebi.

To je utilitarizam jer korist koju donosi djelovanje iz dužnosti se stavlja iznad svega ostaloga. Deontologija dužnost definira kao načelo korisnosti za pojedinca ili zajednicu, a o tome može li korisnost biti moralni princip se raspravlja još uvijek. Deontologizam vrednuje djela i akcije na temelju sreće i dobrobiti za pojedinca i zajednicu, bez obzira na motivaciju za poduzete akcije. Tako i prisilno i dobrovoljno pomaganje potrebitima imaju istu vrijednost jer je krajnji cilj dobrobit.

Je li potrebna deontologija u medicini pored Hipokratove zakletve

Hipokratov kodeks ili Hipokratova zakletva su nastali u Staroj Grčkoj između 5 i 3 stoljeća prije Krista, a 1948 je u Ženevi prihvaćena od svjetskog zdravstvenog udruženja kao liječnička prisega u cijelom svijetu. Bilo je mnogo revizija i osuvremenjivanja te liječničke prisege, a posljednja datira iz 2017 godine, no cijela prisega se temelji na dobrobiti, osobnoj, bolesnika, kolega i općeg zdravlja. To nameće pitanje je li potrebna deontologija u medicini pored Hipokratove zakletve i hoće li je ukinuti.

E sada, Hipokratova liječnička prisega je napisana, prevedena na sve svjetske jezike i glasno je izgovaraju svi diplomirani liječnici na svijetu i vjerojatno neće biti ukinuta. S druge strane deontologija se negira pisane zakone i pravila i poziva se na unutarnji imperativ života po dužnosti pozivajući se na iste dobrobiti koje se nabrajaju u Hipokratovoj liječničkoj prisezi. Zato je nešto suvremeniji etički stavovi da su sva djelovanja za dobrobit izvedena iz dužnosti ujedno i moralna.

Tagovi: deontologija, dužnost, etika, kriterij, moral, zakon