Kada, zašto i na koji način se primjenjuje biološka terapija
Biološki ili pametni lijekovi su posebne vrste prirodnih lijekova koji se koriste u terapiji različitih oboljenja kada standardni tretmani, obično bazirani na hemijskim lijekovima, nisu efikasni. Odluku o primjeni biološke terapije, kao i kada i zašto je koristiti, donosi vaš ljekar. Obično se biološki lijekovi preporučuju kada je cilj jačanje imunološkog odgovora kod liječenja određenih oboljenja, a primjenjuju se putem potkožnih injekcija. Naziv “biološki lijek” ukazuje na to da je riječ o supstanci koja je izolirana iz žive ćelije ili živog izvora.
Biološka terapija je slična konceptu prirodnog liječenja, osim što su biološki lijekovi rezultat složenog i sofisticiranog biotehnološkog procesa dobijanja rekombinantne DNK. Injekcije biološke terapije jednostavno se primjenjuju ispod kože, a, za razliku od agresivnih nuspojava hemoterapije ili zračenja, ni kod najtežih onkoloških oboljenja nema posljedica poput gubitka kose. To je zbog toga što biološki lijekovi imitiraju biološke procese u tijelu i ciljaju samo oboljele ćelije.
Koje biološke lijekove poznajete i kako se izvodi terapija
Iako se biološki ili pametni lijekovi sve više koriste, ovi preparati su još uvijek relativno rijetki zbog visoke cijene, oko 20 puta skuplji u odnosu na hemijske lijekove. Ipak, mnogi preparati koje svakodnevno koristimo, poput cjepiva, krvnih komponenti, inzulina i faktora rasta, također su biološki lijekovi. Nazivi ovih lijekova često su kompleksni, što može doprinijeti tome da nam budu nepoznati. Prije korištenja bioloških lijekova, pacijenti prolaze kroz niz testova kako bi se osiguralo da je terapija bezbjedna i efikasna.
Pametni lijekovi su na listi pokrivenosti HZZO-a i primjena ovih lijekova zahtijeva stručnost specijaliste. Uvođenje pametnih lijekova u terapiju postaje sve češće, osobito kod onkoloških, autoimunih i drugih oboljenja. Primjena biološke terapije je kompleksan proces koji zahtijeva stručnost i može se primijeniti samo uz odobrenje specijalista. Važno je educirati pacijenta o primjeni terapije i redovno mijenjati mjesto uboda kako bi se izbjegle nuspojave.
Bez obzira na obimnu edukaciju, samo određeni pacijenti su sposobni za samostalnu primjenu potkožnih injekcija. Najčešća mjesta primjene su bedra, trbuh i natkoljenice, gdje postoji dovoljno potkožnog tkiva. Za određene pacijente, liječničko vijeće treba odobriti primjenu pametnih lijekova, posebno ako postoji jeftinija alternativa za efikasno liječenje određenog oboljenja.
Tagovi:
Izvor: ( www.arz.hr / Adresarsporta.rs )