Klaustrofobija – uzroci
Klaustrofobija je strah odnosno fobija od uskih, malih ili zatvorenih prostora. Ova se fobija može pojaviti i ako se prisilno ili dobrovoljno nalazite u nekom skučenom prostoru.
Također, može se ovaj strah razviti zbog uzrokovane traume za vrijeme djetinjstva ili ako je osoba kasnije u životu pretrpila neku traumu.
Ona se može razviti za vrijeme djetinjstva ili kasnije u životu. Nema pravila kada je ovaj fobija u pitanju. Ova fobija je od zapravo strah od nemogućnosti provođenja slobodne volje, nesposobnosti utjecaja i generalna nesposobnost.
Klaustrofobija se najčešće javlja u avionima vlakovima i dizalima. Osoba koja pati od klaustrofobije može osjetiti napadaj panike i tjeskobu što može biti popraćeno sa snažnom potrebom za bijegom iz tog prostora ili okoline u kojoj se osoba nalazi.
Iako ovog poremećaja sve više i više ljudi pati, ipak je dobra vijest što danas postoji lijek za tretiranje ovog straha.
U nastavku ćemo Vam otkriti kako se tretira ova fobija i koji su njeni simptomi.
Klaustrofobija – simptomi
Klaustrofobija se može veoma lako prepoznati po njenim vrlo prepoznatljivim simptoma.
Ukoliko ste klaustrofobični, u zatvorenom prostoru možete osjetiti neke od ovih simptoma, a to su sljedeći: naglo znojenje iako nije vruće u prostoru, ubrzani otkucaji srca, glavobolja, vrtoglavica, nalet vrućine, povišeni krvni tlak, hiperventilacija, suha usta, groznica, treskavica, napadaj panike, leptirići u trbuhu, mučnina, gušenje, negativne misli, nesvjesticu, utrnulost, strah od stvarne štete ili bolesti, bol ili stezanje u prsima, te nagla potreba za mokrenjem ili obavljanjem velike nužde.
Klaustrofobija može izazvati svaki prostor u kojem se nalazite. Najčešće mjesta gdje osoba se može osjećati klaustrofobično odnosno možete osjetiti neke od gore spomenutih simptoma su dizala, uski tuneli, podrumi, tavani, sobe u kojima se ne mogu otvoriti prozori ili sobe u kojima niti nema prozora, avioni, javni zahodi, kabine, svlačionice, autopraone, gužve i neki medicinski uređaji gdje osoba mora ležati u njemu kao što je to magnetska rezonanca.
Klaustrofobija – tretiranje
Postoje razni načini kako se može tretirati klaustrofobija, i ovisno o Vašoj dijagnozi, stručna će Vam osoba preporučiti neku od ovih sljedećih metoda liječenja klaustrofobije: CBT (kognitivna bihevioralna terapija) – ovo se metoda liječenja koristi za liječenje raznih anksioznih poremećaja.
Cilj kod ove metode je preoblikovati pacijentov um kako se više ne bi osjećalo ugroženo kao što je do sada.
Često se u terapiji koristi pristup gdje se pacijenta izlaže postepeno u malim prostorima kako bi se s vremenom mogli ukloniti tjeskoba i strah od malih, zatvorenih i skučenih prostora.
Terapija lijekovima – u ovoj terapiji se ne bave s izvorom straha od skučenih prostora već se upravljaju sa simptomima i koriste se lijekovi koji se inače koriste za tretiranje druge poremećaje.
Ovaj pristup može preporučiti liječnik ako drugi pristupi nisu dali zadovoljavajuće rezultate.
Meditacija i vježbe disanja – u ovom pristupu se primjenjuje vježbe disanja i meditacije kako bi se pacijent mogao opustiti i otkloniti sve negativne misle koje drži u glavi i kako bi se mogla otkloniti klaustrofobija.
Alternativna medicina – ovdje se mogu primijeniti prirodni proizvodi i homeopatski lijekovi koji kod pacijenata mogu pozitivno utjecati na ublažavanje tjeskobe, straha i napadaja panike.
Agorafobija je strah i predosjećajna (anticipacijska) anksioznost od toga da se ostane zarobljen u situacijama ili mjestima bez mogućnosti za lagani bijeg, i bez pomoći u slučaju razvoja jake tjeskobe. Situacije se izbjegavaju ili ih se može izdržati ali uz značajnu anksioznost. Agorafobija se može pojaviti sama za sebe ili kao dio paničnog poremećaja.
Agorafobija bez paničnog poremećaja pogađa oko 4% žena i 2% muškaraca tijekom 12 mj. Vršna incidencija je u ranim 20–tim godinama; prva pojava nakon 40. godine je neuobičajena.
Česti primjeri situacija ili mjesta koje izazivaju strah i anksioznost obuhvaćaju stajanje u redu u banci ili trgovini, sjedenje u sredini dugog reda u kazalištu ili razredu te prijevoz sredstvima javnog prijevoza poput autobusa ili zrakoplova.
Kod nekih ljudi se agorafobija razvija nakon napada panike u tipičnoj agorafobičnoj situaciji. Drugi se naprosto osjećaju nelagodno u takvoj situacije te ne moraju nikada, ili mogu tek kasnije, imati napad panike na tom mjestu.
Agorafobija često ometa funkcioniranje te, ako je dovoljno teška, može uzrokovati da osoba postane vezana za kuću.
